DAN KADA JE ODBRANJENA GRAČANICA
25. maj 1992. godine
U maju 1992. godine požar agresije i rata se približavao Gračanici, nad kojom se nadvijala mračna sjena Ozrena i Trebave – već mjesecima jakih uporišta srpskih ekstremista. Sam grad su sa istoka i zapada stezali istureni neprijateljski položaji u Gornjoj Lohinji i Lendićima, prijeteći da ga dovedu u potpuno okruženje. Snage velikosrpskog agresora su raspolagale brojnim i dobro naoružanim jedinicama, sa mnogo tenkova i artiljerijskih oruđa, čije su cijevi već bile okrenute prema desnoj obali Spreče. Čekao se samo pogodan trenutak pa da se krene u okupaciju i ovoga prostora – kome je slijedila sudbina Bijeljine, Zvornika, Bosanskog Šamca, Brčkog, Doboja, Prijedora…
Gračanicu su tada branile slabije snage policije (aktivni i rezervni sastav), te jedinice Teritorijalne odbrane Republike Bosne i Hercegovine (TO RBiH), koja se na ovim prostorima tek ustrojavala. TO RBiH je objedinila sve ranije formirane odbrambene formacije (u prvom redu Patriotsku ligu BiH – odnosno, njen Manevarski vod, te mjesne i ulične straže, kao i sve druge naoružane grupe koje su nastajale kao odgovor naroda na agresorske prijetnje). Njeni pripadnici su, međutim, bili veoma slabo naoružani. Na desetak boraca dolazila je svega jedna puška, najčešće lovačka – jer vojnih nije bilo.
Ali uprkos tome, ovdašnji su ljudi bili odlučni da se brane, jer nisu imali izbora: u mjestima koja je osvojio, agresor je sprovodio genocid, etničko čišćenje i najstrašnije zločine nad nesrpskim stanovništvom: protjerivanja, odvođenja u logore, mučenja i silovanja, masov-na ubijanja civila, uključujući žene i djecu…
Prvi agresorski napadi na Gračanicu započinju 18./19. maja 1992., granatiranjem naseljenih mjesta u dolini Spreče. Pale su i prve žrtve, među braniteljima, ali i civilima. Otpočeli su i napadi s Lendića, te sa Zečeva gaja (visoravni na tromeđi Lendića, Malešića i Stjepan Polja), kao i Ahmića, zaseoka naseljenog Srbima, između Malešića i Zečevog gaja.
U jutro 23. maja dvojica pripadnika TO RBiH iz Stjepan Polja su prilikom izviđanja platoa Zečevog gaja aktivirali podmetnutu eksplozivnu napravu, pri čemu je poginuo 21-godišnji Džemal Bašić Gema. Izvlačeći njegovo tijelo, pripadnici TO RBiH su se sukobili sa naoružanim srpskim ekstremistima. U borbi do koje je došlo, branitelji su ovladali Ahmićima, dok se neprijatelj dao u bijeg. Nažalost, zbog nespremnosti i neuvezanosti jedinica, snage TO RBiH nisu mogle iskoristiti ovaj prvi uspjeh, što je agresoru dalo vremena da se pribere.
Opštinski štab TO Gračanica je, očekujući odgovor neprijatelja, u Stjepan Polje uputio Manevarski vod TO iz Gračanice (bivši vod Patriotske lige), nešto bolje naoružan u odnosu na lokalne jedinice, sa zadatkom da djeluje u slučaju agresorskog napada. Već sutradan se vidjelo da srpski agresor zaista nešto sprema: na Lendiće su pristizala snažna pojačanja, kamioni sa ljudstvom i naoružanjem, kao i najmanje jedan tenk.
U ponedjeljak 25. maja 1992. godine, oko 06:30, agresor je otpočeo snažan napad na linije odbrane Stjepan Polja i Malešića, uz podršku minobacača, protuavionskog oružja i tenka, koji je tukao sa platoa Zečevog gaja. Izlaskom interventnih snaga TO na teren linije odbrane su konsolidirane, dok je agresor potisnut ka istočnoj padini Zečevog gaja. Radi olakšavanja položaja boraca TO na Zečevom gaju, komanda TO je naredila borbeni angažman jedinica duž linije oko Lendića. Do podneva su trajala uglavnom manja čarkanja. U pokušaju preuzimanja inicijative nad poprištem borbe, Manevarskom vodu TO i dijelovima čete iz Malešića oko 13:30 je naređen pokret u pravcu agresorskih položaja. U tom pokretu došlo je do upada u neprijateljsku zasjedu i težih gubitaka. U pokušajima izvlačenja poginulih i ranjenih, gubici su se uvećavali.
Tog sudbonosnog 25. maja 1992. godine, u cjelodnevnoj borbi, desetorica branitelja su položili svoje živote za Bosnu i Hercegovinu:
- Mehmed Ahmedbegović Mešaiz Gračanice, komandir Manevarskog voda TO, jedan od organizatora Patriotske lige BiH, posmrtno odlikovan ratnim priznanjem “Zlatni ljiljan”;
- Hajrudin Džebo Bajbagaiz Stjepan Polja, komandir Interventnog voda Stjepan Polje, jedan od pionira organizacije odbrane na ovim prostorima;
- Hasib Ferhatović Pibeiz Donje Lohinje, vojni instruktor u Manevarskom vodu TO i zamjenik komandira, koji je ranjen u prvom sukobu, ali se nakon zbrinjavanja iz ratne bolnice u Sokolu vratio među suborce;
- Asim Šako Škodaiz Malešića, zamjenik komandira čete TO Malešići.
- Vedad Đonlićiz Gračanice, komandir odjeljenja u Manevarskom vodu TO.
- Zuhdija Šestan Zućiiz Donje Lohinje, borac Manevarskog voda TO.
- Vahid Hankušićiz Malešića, komandir odjeljenja u četi TO Malešići.
- Šaban Memićiz Malešića, komandir odjeljenja u četi TO Malešići.
- Mirsad Hamzićiz Stjepan Polja, borac Interventnog voda TO Stjepan Polje.
- Osman IbrahimovićČiša iz Stjepan Polja, pripadnik rezervnog sastava policije.
U vrijeme borbi na Zečevom gaju, agresor je žestoko granatirao Gračanicu i okolna naselja: tukao je bolnicu, džamije, stambene zgrade i kuće. Ubijen je i ranjen veći broj civila. Zabilježeni su i pokušaji prelaska neprijateljske pješadije s lijeve obale Spreče. Sudeći po intenzitetu borbi i koncentraciji artiljerije, bilo je jasno da je velikosrpski agresor u tom trenutku spremao neki veći i ozbiljniji napad, te da je djelavanje u pravcu Zečevog gaja bilo samo početak.
Sve će se razjasniti kasnijim analizama zaplijenjenih i drugih dostupnih agresorskih dokumenata, iz kojih se vidi da je postojao plan spajanja srpskih snaga s Ozrena i Trebave, na pravcu preko Lendića i Malešića. Da se to desilo, područje Stjepan Polja, Lukavice i današnjeg Doboj Istoka ostalo bi odsječeno, bez izgleda na odbranu, dok bi u narednoj fazi agresor udario na samu Gračanicu, preko Lendića i Gornje Lohinje.
Zahvaljujući odlučnosti iskazanoj 25. maja 1992. godine, u bitci na Zečevom gaju, hrabrosti i požrtvovanju boraca – ti planovi su osujećeni. Uprkos svojoj nadmoći u naoružanju i tehnici, agresor je bio pokoleban žestinom otpora: taj napad od 25. maja bio je prvi, ali i posljednji agresorski napad na Gračanicu. Ovaj grad je tako je izbjegao sudbinu Zvornika, Vlasenice, Brčkog, Doboja, Prijedora, Kozarca i brojnih drugih stratišta i mjesta neizrecivih zločina.
Tog 25. maja 1992. godine Gračanica je opstala, hrabrošću i žrtvom njenih najboljih sinova. Zbog svega toga, 25. maj danas obilježavamo kao DAN ODBRANE GRAČANICE.
(priredio: Edin Šaković)
U povodu 25. maja, Dana odbrane grada Gračanica gradonačenik Grada Gračanica Nusret Helić uputio je čestitku, koju prenosimo u cijelosti:
Poštovani sugrađani, 25.maj – Dan odbrane Gračanice jedan je od najvažnijih datuma u historiji našeg grada. Kao i ranijih godina i ove godine 25. maj obilježavamo sa istim ciljem – da mlade generacije podsjetimo i podučimo o njegovim najvećim vrijednostima i značaju za budućnost svih nas.
Ti dani ponosa i slave neizbrisivi su dio gračaničke historije kada se s dubokim poštovanjem sjećamo naših branitelja koji su svoje živote utkali u slobodu naše Gračanice.
Ovo je prilika da odam priznanje i zahvalim se i narodu ovog grada, borcima i svima onima koji su dali i još uvijek daju svoj doprinos za očuvanje i svjetliju budućnost Gračanice i Bosne i Hercegovine.
Zahvaljujući svima vama Gračanica je živjela i u najtežim ratnim okolnostima.
Stoga vam, drage sugrađanke i sugrađani, iskreno i od srca, čestitam 25. maj, Dan odbrane Gračanice!
