Na današnji dan 1945. godine jedinice mlade Jugoslovenske armije, kao oružane sile Narodnooslobodilačkog pokreta – ušle su u Gračanicu.
7. aprila 1945. godine, jedinice partizanske vojske su umarširale u Gračanicu, simbolično označivši dolazak jednog novog vremena i novih historijskih i društveno-političkih okolnosti. Tog 7. aprila na ovim su prostorima poraženi i u zaborav odbačeni posljednji ostaci jedne već propale ideološko-političke i velikodržavne tvorevine, koja je svoju egzistenciju vezala uz fašizam i nacizam, neke od najmračnijih ideologija 20. stoljeća. Ideologija koje su negirale samu opstojnost Bosne i Hercegovine i njenog historijskog bića.
Partizanske jedinice koje su ušle u Gračanicu 7. aprila 1945. između ostalog su bile nosioci jedne druge ideje – ideje obnovljene zajednice jugoslovenskih naroda, zasnovane na pravednijim, federalnim načelima. Zajednice u kojoj je i Bosna i Hercegovina imala svoje ravnopravno mjesto.
Upravo u toj činjenici i leži sva simbolika 7. aprila.
Pobjeda Narodnooslobodilačkog pokreta i antifašističkih partizanskih snaga, tog proljeća 1945. godine, bila je pobjeda ideje Bosne i Hercegovine.
Istina, za mnoge od nas, u Gračanici posebno, bio je to težak historijski lom. Mučna vremena stradanja i lutanja tokom Drugoga svjetskog rata, u kome je doslovno i bez imalo patetike i pretjerivanja brat ratovao protiv brata, ostavila su teške ožiljke i duboku traumu u kolektivnoj svijesti stanovništva. Brojni stradalnici i žrtve, osobito one prešućene, koje su pale u bezumlju pobjedničkog bijesa – produbljuju te ožiljke i tu traumu.
Međutim, jedna je činjenica neosporna – da nije bilo partizanske pobjede u Drugome svjetskom ratu, ne bi bilo ni Bosne i Hercegovine. Ne bi bilo ni Gračanice u njoj, barem ne ovakve kakva je danas – svoja, naša, bosanska.
Četrdesetak i nešto više godina obilježavali smo taj 7. april. Svašta se prilikom tih obilježavanja pričalo i javno govorilo, svašta što se kasnije pokazalo možda neutemeljenim, da ne kažemo besmislenim. Ali pamtimo i te sedme aprile, pamtimo ih ne po pričama i govorima, već po otvorenjima tvornica i pogona, ulica i mostova, stambenih blokova i javnih objekata, po svim uspjesima koje smo, kako je to već kod nas uvriježeno, na upotrebu predavali građanstvu i narodu, baš za taj naš lokalni praznik i prigodan datum. Pamtimo one krijesove po brdima oko Gračanice i okolnih naselja, koji su u mnoge generacije, neopterećene bilo kakvim ideologijama i politikama, unosile svojevrsnu radost. Pamtimo ono što je lijepo i vrijedno i prisjećajmo se svega toga i za ovaj, i za sve druge značajne datume.
Sjetimo se i aprilskih dana 1992. godine, kada su se naša uvjerenja, naše nade, za mnoge od nas – i čitavi svjetovi neumitno rušili, a naša je zemlja ponovo bivala izložena opasnosti od uništenja i zatiranja. Tada smo, duhom zajedništva i patriotizma, ustali protiv zla koje se nadvilo nad našu zemlju i sve nas.
Uspjeli smo i tada smoći snage i odbraniti opstojnost i ideju Bosne i Hercegovine, kao zemlje svih njenih naroda i građana – ideju za koju su se i partizani od 1941. do 1945. borili, partizani koji 7. aprila 1945. oslobodiše Gračanicu i svi naši sugrađani koji krv i znoj proliše u brojnim partizanskim jedinicama.
U to ime, neka nam je sretan 7. april – Dan oslobođenja Gračanice u Drugome svjetskom ratu, jedan od pet značajnih datuma grada Gračanica.
