NekategorisanoVažni datumi

Jurjev: Prisjetimo se narodnih običaja

    Jurjev – jedan od najvažnijih datuma u tradicionalnom narodnom kalendaru. Dan kojim se slavi rađanje života i oživljavanje prirode. Tako je i kod Bošnjaka, ali i drugih južnoslavenskih i uopće slavenskih naroda, pa i ostalih narodnosnih skupina širom euroazijskog prostora. Iako nosi ime po Svetome Jurju, njegovi su korijeni puno stariji i sežu u drevna, staroslavenska, štaviše indoeuropska vremena.

Jurjev je praznik mladog proljeća, praznik kojim se obilježavalo buđenje prirode i vegetacije. Kod starih Slavena, ovaj dan je bio vezan uz kult Jarila, božanstva proljeća. Jarilov kršćanski supstitut bio je Sveti Juraj, čija pobjeda nad zmajem simbolizira pobjedu sila dobra nad silama zla, pobjedu života nad smrću. Sveti Juraj je, inače, svetac-zaštitnik srednjovjekovne Bosne.

Jurjev u Bosni obilježavaju sve tri konfesionalne i etničke zajednice. Pravoslavci ga nazivaju Đurđevdan, a muslimani i katolici Jurjev. Kod katolika, s reformom kalendara, Jurjev se obilježava nešto ranije, 23. aprila.

Jurjev je, sa svojim starim, naslijeđenim običajima, postao bitan dio duhovne kulture i folklora bosanskih muslimana. Tome je doprinosila i činjenica da je obilježavan i unutar islamskog kulturno-civilizacijskog kruga, prvenstveno među sufijama, koji ga vežu za Božije ugodnike Ilijasa i Hazreti Hidra. Jurjev je kod Turaka poznat kao Hidr-elez, naziv koji je na jugu Balkana iskrivljen u Ederlez.

Običaji i vjerovanja u Gračanici

Bezbrojni su običaji i vjerovanja među bošnjačko-muslimanskim stanovništvom koji se vežu uz Jurjev. Bio je to svojevrstan praznik mladih, a osobito djevojaka. Uoči Jurjeva, predvečer, djevojke su sakupljale takozvanu “omahu”, vodenu prašinu sa slapova ili vodeničkih kola. U tu vodu bi stavljale miloduh, te se ujutro na Jurjevo, u samu zoru, njome kupale i umivale. Ponegdje bi, kao što je to u Gračanici bio slučaj, vodu donosile sa izvora. Kod nas se voda najčešće donosila sa izvora Javor, veoma cijenjenog u narodu. U nekim krajevima Bosne, običaj jurjevskog umivanja slijedili su i momci.
Postojale su i različite djevojačke gatke – uglavnom vezane za udaju.
Na primjer, koncem bi se podvezivale stabljike mlade koprive, dan uoči Jurjeva, pa bi se ujutro gledalo na koju stranu se ta stabljika savila: sa te strane, vjerovalo se, mogao bi doći budući mladoženja. U istu svrhu, palile su se i crte barutnoga praha: na koju bi se stranu dim okrenuo, odatle se moglo nadati budućem proscu i mladoženji. Gatalo se čak i o samome imenu: djevojke bi uvečer, uoči Jurjeva, preko sokaka razapele crni konac; vjerovalo se da će mladoženja nositi isto ime kao i prvi muški prolaznik koji naiđe i prekine konac. Naiđe li, pak, neka žena – djevojka se te godine nije mogla nadati udaji.

Na sam dan Jurjeva, izjutra rano se spremalo na teferiče. Teferiči su se pravili pored izvora ili rijeka. Tako je bilo i kod nas u Gračanici, gdje je dosta poznatih teferičišta bilo uz rijeku Spreču. Omladina se na teferičima posebno zabavljala. Poznat običaj su bile jurjevske ljuljaške ili salandžaci. U nekim krajevima Bosne, od vrbove kore su se izrađivale posebne trubaljke, s kojima bi omladina uoči Jurjeva u skupini obilazila selo, stvarajući buku i veseleći se.

Pored djevojaka i mladih, brojnih se običaja i vjerovanja vezanih za Jurjev pridržavao i stariji svijet. Na Jurjev su se pred kućom, u dvorištu, palile dvije vatre ili postavljale dvije “žiške” žara. Između njih bi prolazili ukućani, a provođena je i stoka, radi zaštite od uroka i zmija. Postoje i brojna vjerovanja šta bi trebalo ili pak šta nije poželjno raditi za Jurjev. Na primjer, ne valja na Jurjev preko dana spavati, jer će se biti pospan tokom cijele godine, ili ne valja na Jurjev ništa kući s njive nositi ili u kuću unositi, jer će se oko kuće okupljati zmije. Ne valja na Jurjev ništa ni raditi niti započinjati krupnije poslove, jer nema ugura i nafake.

Od Jurjeva se broje hefte u ljetnom periodu i uz njihovo brojanje uglavnom su vezani pojedini poljoprivredni radovi: sjetva, okopavanje, žetva i berba. U prvoj hefti po Jurjevu započinje sijanje kukuruza, a iz pčelarskih se trnki i košnica puštaju i prvi rojevi pčela. U drugoj i trećoj hefti prispijeva rano voće, okopava se krompir i ranije posijan kukuruz, a u četvrtoj se po prvi put kosi trava. I tako sve do žetve, poslije sredine ljeta.

Đurđevdan- Jurjev danas

U posljednjih sedamdesetak-osamdeset godina, tradicija Jurjeva se gasila i do danas je skoro potpuno iščezla. Ipak, jedan običaj je preživio i važan je dio naše savremene tradicije i kulture življenja. Poznati izleti i izlasci u prirodu za Prvi maj ustvari su izravan nastavak tradicije starih jurjevskih teferiča. U jednome vremenu i društveno-političkom okviru, koji je poprijeko gledao na tradicionalnu kulturu, nastojeći je zatrti i nadomjestiti vlastitim sistemom vrijednosti – ta se tradicija jednostavno vezana uz kalendarski vrlo blizak datum iz tadašnjih prihvatljivih ideoloških imaginarija, naime uz 1. maj, Međunarodni praznik rada.

Obilježavajući 1. maj onako kako ga mi najčešće obilježavamo, ustvari nastavljamo višestoljetnu i milenijsku tradiciju, a da toga, ustvari, nismo ni svjesni.

 

Slični postovi

Back to top button