Čaršija

Mladiću iz Gračanice san je imati novi krov nad glavom

U nadi da će uz pomoć humanih i dobrih ljudi mladić iz Gračanice ispuniti svoj san, prenosimo pismo koje je stiglo na našu adresu, pismo mladića koji želi bolji život.

 Rekao sam davno prije mnogo godina da ću sve dok sam zdrav dok mogu da dišem, da hodam, da vidim, da čujem raditi i truditi se da budem heroj svog života. Do sada sam to i radio, učio sam od drugih koliko sam mogao da shvatim i razumijem, slušao sam i pokazivao koliko mogu da izdržim sve što se desi. Sve sam podnio sve sam rekao, sve sam prešutio ali jedino što nisam ovo što ću sada napisati u daljnem dijelu teksta.
Mogu reći i da me je malo stid što ovo pišem ali nadam se da me neće  ljudi dovesti do toga da se moram sramiti nečega što bih volio da uradim , da se neću  stidjeti svojih želja koja nisam u stanju da ispunim.

Moje ime je Haris Pašalić rodio sam se 23. 04. 1998 godine u kući koja tada nije imala kupatila. Došao sam na ovaj svjet roditeljima gdje je Majka sa epilepsijom i osoba sa invaliditetom a otac srčani bolesnik koji je imao dva srčana udara i  postao psihički bolestan te sada pije dosta vrsta lijekova. Dok sam odrastao nisam znao šta je život nit sam slutio šta život može da donese. Sa jednom rukom majka me je kupala u maloj banjici i prala veš na česmi ispred naše kuće. Poslje nekoga vremena gradonačelnik Nusret Helić nam je napravio kupatilo, popravio krov i promjeno stolariju. Hvala mu ovim putem jer mi ne bi mogli to da uradimo.

Operiso sam oba oka , sad na desno oko ne vidim baš najbolje. Ja se svoga života ne stidim , ne stidim se ni što je moja majka dobila veš mašinu od Hayat TV emisije Ispuni mi želju. Dobila je zahvaljujući jednoj ženi koja nije mogla da gleda kako žena sa jednom rukom pere odjeću. Šolovao sam se ovdje u mom gradu u Gračanici sanjao sam mnogo toga da ostvarim da budem doktor da mogu svoju majku da izlječim i svog oca da budu zdravi. Sad imam 22 godine radim u jednoj jako ljepoj firmi sa dobrim ljudima, zaradim da živim, da mogu da imam za mjesec dana.

This slideshow requires JavaScript.

Ja što želim jedino što nisam u stanju da uradim jer ne mogu, nije da neću , stvarno ne mogu a volio bi da sam  to uradim al eto. Volio bi da renoviram svoju kuću ili da napravim novu, da ima bar jedna soba i jedno kupatilo pa bi polako sebi sredio vremenom. Jer živim u dvije sobe koje su male gdje su obje kao nečija dnevna soba. Ova kuća nema temelja sagrađena je prije 80 godina , zapravo prepravljena je iz stare barake u kojoj je tih godina prije se držao alat za radnike kamenoloma. Kuća mi je ispod šume i pored ceste, svaki dan se osipa kamen, svaki dan strahujem da se neće desiti nešto loše….

Morao sam da napišem ovo sve , jer nije mi bilo lako . Ja se nadam da neće biti vrijeđanja, ismijavanja doduše naviko sam na to, al kad me neko pita “šta želiš”  želim zdravlje da bar ovo mogu sebi da priuštim. Imam zdravlje al ne mogu, rekao sam nije da neću ne mogu,  nažalost tako ti je to. Ne tražim da me iko sažaljeva samo što tražim jeste da ovo ne pređe u nešto što će ljudi sutra da ismijavaju.”

Svi koji misle da mogu pomoći Harisu da ispuni svoj san neka ga kontaktiraju na broj telefona 064 4594 070

Slični postovi

Back to top button
Idi na alatnu traku