Na današnji dan (19.10.) 1994. godine, prvi predsjednik Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović, stigao je na oslobođeni Vis kod Gračanice

23 godine nakon smrti Alije Izetbegovića, građani Bosne i Hercegovine prisjećaju se čovjeka koji je bio na čelu države u jednom od najtežih perioda njene historije, njegove borbe za nezavisnost, suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine.

Posebno ga se sjećaju Gračanlije, a naročito pripadnici Operativne grupe 2 (OG-2) Armije RBiH, koje je Izetbegović, zajedno s najvišim vojnim rukovodstvom, posjetio 19. oktobra 1994. godine na Visu, strateški izuzetno važnoj koti nadmorske visine 692 metra.

Na godišnjicu preseljenja prvog predsjednika Predsjedništva Republike Bosne i Hercegovine Alija Izetbegović prenosimo članak iz Gračaničkog glasnika o njegovoj posjeti Gračanici, 19. oktobra 1994. godine. Autor teksta Atif Kujundžić.

19. oktobra 1994. godine. Blistav jesenji dan. Iz Lukavca smo krenuli kroz izmaglicu, ali smo na pobrđu
Sladne izašli u sunčev sjaj i nebesko plavetnilo. Put za Klokotnicu, prekinuli smo u Gračanici. Saznali smo da
na oslobođeni Vis dolazi predsjednik Predsjedništva RBiH – Alija Izetbegović, a sa njim i komandant Štaba Vrhovne komande Armije R BiH, armijski general – Rasim Delić. Bilo je poželjno da Predsjednika i Komandanta
dočeka i Komandant 117-e. Vratili smo se do Pašalića, aonda skrenuli u Babiće i došli na Vis. U Pašalićima, odmah iza mosta na Sokoluši, već su čekali komandant Operativne grupe–2 Gračanica, pukovnik Osman Puškar i načelnik opštine Gračanica Hazim Vikalo. Na Visu, zatekosmo komandanta 111. brdske brigade Gračanica–majora Smajla Mešića i komandanta 109. brdske brigade Doboj-Istok – majora Džemala Jukana.
Našli smo se na mjestu uobičajenom za doček gostiju.
Dok smo tako čekali i razgovarali o koječemu, na liniji ispod oslobođenog Visa i Javora, a prema Milatuši – razvila se bitka. Četnici sa Milatuše i Skipovca, zasuli su liniju i Vis granatama; a onda jedanput, pa i drugi put nasrnuli pješadijski. Poginuše dva borca 111. brdske brigade Gračanica. Trojica ranjena. Izvlačenje ranjenika i njihov prevoz u Ratnu bolnicu – bili su munjeviti i efikasni. Međutim, postavi se pitanje: kako će predsjednik Izetbegović i general Delić doći na Vis, a četnički napad u toku?

Zato, komandant Arap i načelnik Operativne grupe 2. Gračanica – major Ibrahim Nurikić, krenuše sa Visa u Pašaliće da o tome razgovaraju sa komandantom Puškarom i načelnikom Vikalom.
Dok ulazimo u džip, preko nas i Visa prozvižda granata na Gračanicu, ali ne eksplodira. Savjetovanje je bilo kratko: čekati dolazak predsjednika Izetbegovića i komandanta Delića i predočiti im stanje.
A onda, stigoše gosti sa pratnjom; predsjednik Izetbegović, armijski general Rasim Delić, komandant Drugog korpusa Armije R BIH – brigadni general Hazim Šadić, te guverner Tuzlansko-podrinjskog Kantona Izet Hadžić i ministar unutrašnjih poslova Bakir Alispahić.
Komandant Operativne grupe – 2. Gračaniea, pukovnik Osman Puškar raportira o situaciji, a predsjednik Izetbegović kratko reče: “Ja sam gospodo, došao na Vis. Neka četnici rade svoje, ja bih išao na
Vis…” Reče to predsjednik Izetbegović; a to je značilo: ja ne znam put, a išao bih i sam, hoćete li me pratiti?
Uskočismo na to u naš džip, što da ne kažemo: i posramljeni i zaždismo uz strme Babiće tako da se prašilo i na asfaltnom putu, a da stignemo na Vis prije gostiju i javimo: dolazi predsjednik Izetbegović sa komandantima i guvernerom Hadžićem i načelnikom Vikalom. Ljudi na Visu živnuše. Komandant 111. brdske brigade Gračanica – major Smajl Mesić, postavi oficire u špalir ispred bunkera, zakopča i priteže uniformu, novinari zauzeše pozicije za snimanje i fotografisanje, a kolona vozila sa gostima dođe brekćući motorima uz strmu padinu.
Raportira major Smajl Mesić, visoka i otresita oficirčina: “Gospodine Predsjedniče, borci 111. brdske brigade Gračanica su na linijama odbrane Visa i Javora.
Upravo smo odbili i drugi napad agresora, imamo dva poginula i tri ranjena borca; raportira komandant 111. brdske brigade Gračanica – major Smajl Mesić
… A onda se rukovaše–predsjednik Aljo i Major Smajo, pa se rukovanje nastavi sa oficirima u špaliru, a tamo majori: Džemal Jukan, Ismet Arapčić, Ibrahim Nurikić, Bahrija Džananović…
Kratak dogovor i odluka: na Vis idu predsjednik Izetbegović, generali Delić i Šadić, pukovnik Puškar i major Smajl Mesić; od novinara, reče general Šadić – novinar i snimatelj Televizije Sarajevo. Tu se lijepo, napravim da nisam čuo generala Šadića i krenem u koloni. Blješti sunčeva svjetlost, šuma je još zelena i tek se na
prezreloj i visokoj nepokošenoj travi vidi da je jesen dobro odmakla. Proljeće je kasnilo, a ljeto je bilo dugo i kao da se sva ljepota prethodna dva godišnja doba slila u ovaj dan. Tek suh i hladan vjetar koji reže preko lica i očiju, govori o datumu današnjeg dana. Jasno je da će na samo nekoliko dana, poslije nekoliko mrazova, šuma planuti bojama jeseni i poletjeti lišće…
Penje se predsjednik Izetbegović vijugavom strmom stazom na oslobođeni Vis.
Povremeno grupa zastaje da bi komandant Osman Puškar pokazao pravce napada boraca 212. bosanskohercegovačke, 111., i 109. brdske brigade, te pozicije četnika – pa nastavlja strminom. Kratko komentarišući izvještavanje o borbama za Vis i Javor, komandant Štaba Vrhovne komande – armijski general Rasim Delić reče: to vam je repriza događaja iz 1992. godine; samo smo mi sada gore, a četnici dolje.
Na Visu, na lijepo odabranom mjestu, gdje je inače, jedno vrijeme bila i posada »ZlS-a« 117. brdske brigade Lukavac, major Smajl Mesić detaljnije obavještava goste o borbama za Vis, Javor, Kojiće, Kik,
Kamen (Jankovića Brdo). Dogovoreno je da na tom mjestu major Smajl Mešić da intervju Arijani Saračević – novinarki Televizije Sarajevo, a mi idemo da kod našeg topa napravimo fotografske snimke.
Predsjednik Izetbegović razgleda bunkere koje je na Visu, davno prije agresije gradila JNA za svoje potrebe i prave tvrđave koje su napravili četnici od balvana i nabijene zemlje i kratko konstatuje,
da nije bilo ni malo jednostavno istjerati četnike odavde i čestita borcima i starješinama na postignutom uspjehu.
Vraćamo se sa Visa, a nebeska zvijezda – Sunce, ne da sija, već gori ispred lica male kolone. Na visokim jarbolima lepršaju i praskaju zastave, četnici tuku liniju svim i svačim, a onda se dugim rafalom
javlja i “praga”. Predsjednik Izetbegović zastaje i pita: šta je ovo? To je “praga”, gospodine Predsjedniče objašnjava komandant Puškar i nastavlja: top kalibra 30 milimetara, tuče rafalno. Gadno oruđe…
Silazimo do Isturenog komandnog mjesta 111. brdske brigade Gračanica. Tu će gosti imati kratak odmor, prije nego što krenu nazad. Sok, kafa i bureci. Četnici su se primirili. U granama borova i visokih hrastova na Visu, huji vjetar. Za stolom među stablima, žubori neusiljen razgovor. Pukovnik Osman Puškar, ispred vrata bunkera daje intervju novinarki Televizije Sarajevo i govori: Vis je na osam kilometara od Gračanice i na devet kilometara od Modriče. Imamo sjajne borce i starješine i izvanrednu motivaciju.
Nakon predaha i poziranja za zajedničku fotografiju – put pod noge. Neka četnici rade svoje, kako reče
predsjednik Izetbegović – i mi svoje znamo: DO POBJEDE, DO SLOBODE.
Tada i mi krenusmo za Klokotnicu, ali, to je druga priča…
(oktobra 1994.)