Solidarnost na Balkanu: Od spontane reakcije do sistemske promjene

Mit o pasivnosti u bosanskohercegovačkom ali i širem balkanskom društvu, često se plasira, no stvarnost na terenu govori suprotno. Mladi ljudi širom regije iz dana u dan ruše tu predrasudu svojim aktivizmom i borbom za prava, te za promjene u svojim zajednicama i državama kroz različite studentske unije i nevladine organizacije. Putem studentskih unija i nevladinih organizacija mladi se bore za zajedničke ciljeve i grade snažnu međusobnu solidarnost. Ova generacija aktivno dokazuje da je glasna, organizovana i odlučna u oblikovanju bolje budućnosti.

Solidarnost je mnogo više od puke riječi, ona je živa sila, izražena kroz moć kolektiva i neophodnu podršku koju nesebično pružamo jedni drugima. Ona predstavlja prvi i najvažniji korak ka dosezanju novog nivoa svijesti, mentaliteta i kulture u bosanskohercegovačkom , te balkanskom društvu.

Prema riječima profesora sociologije Abdela Alibegovića, solidarnost predstavlja ključnu društvenu vezu koja omogućava pojedincima da se osjećaju dijelom zajednice i da djeluju u korist drugih, a ne isključivo u vlastitom interesu. Sociolog klasične sociološke škole, Émile Durkheim, razlikovao je dvije vrste solidarnosti: mehaničku, karakterističnu za tradicionalna društva gdje povezanost proizlazi iz sličnosti među članovima, i organsku, prisutnu u modernim društvima, gdje se povezanost temelji na međuzavisnosti različitih društvenih uloga i funkcija. U širem smislu, solidarnost podrazumijeva empatiju, međusobnu podršku i zajedničko djelovanje u prevazilaženju problema. Međutim, solidarnost treba posmatrati i kao moralnu obavezu prema drugima i zajednici.

Strateški stubovi za jačanje solidarnosti mladih u BiH

Solidarnost nije samo apstraktni pojam. Ono što mladi najvažnije nauče kroz nju jeste da se pravom motivacijom, umrežavanjem, slobodom izražavanja, saradnjom i pomaganjem drugima brže i efikasnije postižu zajednički ciljevi i mijenja se sudbina kolektiva. Solidarnost je stoga neodvojiva od moralne i etičke komponente čovjeka, te moguće ju je ostvariti samo ako istinski njegujemo humanost u sebi.

“Nekada motivisati mlade može biti izazovno, ali nije nemoguće i nikada ne treba posustati. U suštini, uvijek je najteže napraviti prvi korak, ali kada se osjeti moć zajedništva, pozitivna energija se jako brzo širi. Smatram da je mlade potrebno konstantno motivisati i ukazivati im na važnost učešća u aktivnostima bitnim za zajednicu. Potrebno je da vide rezultate, da osjećaju na koji način će njihov doprinos biti od koristi i ko će to uočiti”, govori nam Ela Salihbegović, predsjednica Studentskog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli.

Ela dodaje da bi snažnija reakcija i bolji podsticaji vlasti bili izuzetno korisni, jer bi se time mladima olakšalo pokretanje novih projekata, direktno kreirajući bolju budućnost za sve.

Moć zajedništva značajno raste kroz umrežavanje mladih iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine.

“Umrežavanje mladih iz različitih krajeva Bosne i Hercegovine igra ključnu ulogu u jačanju solidarnosti i međusobnog razumijevanja. Kroz projekte koje provodi Udruženje JaBiHEU već skoro 15 godina, primjećujemo koliko je važno mladima omogućiti da izađu iz svojih lokalnih sredina i upoznaju vršnjake iz drugih dijelova zemlje”, priča nam Hana Čengić, projektni menadžer.

Ona ističe da se na edukacijama, radionicama i kampanjama fokus stavlja na razmjenu perspektiva, zajednički rad i razvijanje kritičkog mišljenja. Poseban doprinos daje i njihova mreža “Mladi za bolje medije”, koja okuplja više od 150 mladih iz svih dijelova BiH i služi kao prostor za dijalog i zajedničko djelovanje.

“Kada se mladi umreže, raste povjerenje među njima, a tada nastaje prostor za solidarnost, saradnju i zajednički angažman na promjenama koje žele vidjeti u društvu”, zaključuje Hana.

Umrežavanje nesumnjivo igra ključnu ulogu u jačanju solidarnosti, jer stvara prostor za povezivanje i zajedničko djelovanje mladih. Ali, nije li jednako važno i fizičko okupljanje na mjestima gdje ih ujedinjuje zajednički cilj?

“Mjesto je važno jer ne samo mladi, nego se generalno svi ljudi osjećaju više uključeno ukoliko pomažu svojim sugrađanima i komšijama u regiji. To stvara snažan osjećaj pripadnosti, prijateljstva i zajedništva. Naravno, ništa manje nije bitna ni solidarnost na globalnom nivou jer nas podsjeća na prihvatanje i razumijevanje. Odakle god i na koji god način dolazila, solidarnost je jedna od temelja svakog društva”, pojašnjava Ela Salihbegović.

Iako mladi širom BiH pokazuju izuzetnu želju i spremnost da pruže pomoć, njihove inicijative koče institucionalne prepreke i nedovoljna finansijska sredstva.

“U Bosni i Hercegovini je, rekla bih, solidarnost više emotivna i dolazi od nas kao osoba sa potrebom da pomognemo onima kojima je najpotrebnije”, kaže Ela.

Salihbegović povlači paralelu sa inostranstvom.

“Ipak, kada poredimo sa drugim državama, naprimjer Turskom, tu je solidarnost iz koje proizlazi i volontiranje više podržana institucijama i sistemom, jer mladi imaju više prilika kroz projekte, stipendije i organizacije koje će im dati potrebnu podršku, posebno sa finansijske strane. Mislim da je to najveća razlika i ujedno najteža okolnost za nas jer smo često ograničeni i nemamo budžet za realizaciju mnogih ideja”, govori nam Ela.

Jedan od strateških stubova koji doprinose jačanju solidarnosti je i primjena slobode izražavanja.

“Apsolutno. Sloboda izražavanja je temelj svake zdrave i solidarne zajednice. Mladi koji imaju priliku slobodno govoriti o svojim iskustvima, izazovima i idejama, stvaraju prostor za

razumijevanje i povezivanje s drugima. Upravo kroz izražavanje sopstvenih stavova, bilo putem diskusija, medijskih sadržaja, društvenih mreža ili javnih nastupa, mladi otvaraju vrata empatiji i zajedničkom djelovanju. U okviru našeg rada, sloboda izražavanja je ključni mehanizam koji koristimo da bismo mladima približili evropske vrijednosti poput demokracije, ljudskih prava i vladavine prava. Vjerujemo da bez slobode izražavanja i slobode govora ne možemo ukazati na probleme u društvu, a bez isticanja problema ni rješenja neće doći. Kada mladi nauče da njihov glas ima moć, i da mogu pokrenuti promjene, spremniji su da stanu i uz druge, da budu solidarni, aktivni i odgovorni članovi društva”, govori nam Hana.

Zajedništvo na djelu: Manifestacija solidarnosti mladih kroz aktivizam

Pored strateških stubova ključnih za jačanje solidarnosti, zanimalo nas je na koji način se solidarnost mladih manifestuje u praksi, odnosno u kojim je situacijama najčešće iskazuju i koji su to konkretni oblici njihovog angažmana.

Projektni menadžer Hana Čengić navodi da se solidarnost često izražava u malim, ali snažnim gestama, te da tokom radionica, seminara i edukacija primjećuju kako mladi pokazuju solidarnost ne samo prema vršnjacima, već i prema marginaliziranim grupama i onima čiji se glas rjeđe čuje.

“Kada razgovaramo o temama poput slobode izražavanja, medijske pismenosti, digitalne sigurnosti ili rodne ravnopravnosti, mladi često reaguju tako što nude konkretne prijedloge, rješenja, pokreću zajedničke inicijative i aktivno se uključuju u kampanje koje nadilaze lokalne okvire. Primjeri solidarnosti su i situacije u kojima učesnici iz jednog kraja BiH pozivaju druge da se priključe inicijativama u svojim gradovima, ili kada dijele alate, znanje i kontakte kako bi podržali tuđe projekte”, govori nam Hana Čengić.

Mladi najčešće iskazuju solidarnost kada je u pitanju pružanje pomoći drugima, a to će nam potvrditi i predsjednica Studentskog vijeća Filozofskog fakulteta Univerziteta u Tuzli Ela Salihbegović.

“Mladi najčešće iskazuju solidarnost kada je u pitanju pružanje pomoći drugima, kao što je prikupljanje pomoći za područja pogođena zemljotresom u Turskoj i humanitarnu kuhinju za djecu sa posebnim potrebama. Dakle, onda kada osjećaju empatiju i potrebu da pomognu. Međutim, nažalost, ova potreba je manje zastupljena ukoliko je u pitanju projekat koji zahtijeva dugoročno volontiranje i odvajanje više slobodnog vremena, te je tada dosta teže održati njihovo interesovanje na istom nivou”, govori nam Ela.

Uprkos velikoj želji i naporima mladih da kontinuirano pomažu drugima, humanitarni angažman često nailazi na nepremostive prepreke koje onemogućavaju dugoročnu solidarnost.

Profesor sociologije, Abdel Alibegović, potvrđuje da glavni izazov leži u činjenici da se entuzijazam i resursi mladih brzo istroše. No, profesor skreće pažnju i na drugu, još važniju dimenziju.

“Međutim, i mladi, ali i većina građana, manje su skloni dugoročnom solidarisanju u svakodnevnim društvenim procesima: borbi za radna prava, obrazovnu jednakost, ekološke politike ili inkluziju marginalizovanih grupa. Upravo u tim ‘nevidljivim’ i dugoročnim poljima mladi bi trebali jače iskazivati solidarnost, i na taj način graditi strukturalne i dugoročne promjene u društvu, a ne bivati dijelom isključivo kratkotrajnih reakcija na događaje u svome najbližem okruženju”, priča nam Abdel Alibegović, profesor sociologije..

Kritična tačka solidarnosti stoga nije samo u emotivnoj reakciji na krizne situacije, već u kontinuiranoj borbi za sistemske promjene koje traže veći angažman i strpljenje.

Mjera solidarnosti: Zavisi li angažman od generacijske uloge?

Da bismo dobili jasniji uvid u intenzitet i oblik solidarnosti u savremenom društvu, te da bismo procijenili jesu li mlađe generacije aktivnije u tom pogledu od starijih, potražili smo stručno mišljenje.

Profesor sociologije, Abdel Alibegović, reći će nam u kojoj mjeri mladi danas pokazuju solidarnost i kako se njihov angažman razlikuje od pristupa starijih generacija. Njegova analiza pomoći će nam da razumijemo da li je razlika samo u načinu iskazivanja solidarnosti ili je riječ o dubljem generacijskom jazu u samoj mjeri angažmana.

“Mladi danas pokazuju solidarnost u specifičnim kontekstima, najčešće kroz volonterski rad, humanitarne akcije, studentske inicijative, ekološke i društvene kampanje. U poređenju sa starijim generacijama, njihova solidarnost je često spontanija i fleksibilnija, jer se organizuje putem digitalnih mreža i društvenih medija. Međutim, starije generacije su tradicionalno imale stabilnije i institucionalizovanije oblike solidarnosti (npr. kroz sindikate, mjesne zajednice, radne kolektive). Može se reći da mladi nisu nužno „aktivniji“, ali su vidljiviji zbog novih oblika izražavanja solidarnosti u savremenom kontekstu”, priča nam Abdel Alibegović.

Solidarnost itekako postoji u bosanskohercegovačkom društvu, a mladi su brzi u reakciji i često se uključuju u inicijative koje vide na društvenim mrežama, koristeći moderne alate za umrežavanje i pomoć. Volja za zajedničkim djelovanjem nije upitna. Spremnost na pomoć primarno zavisi od prilika i podrške koju pojedinci imaju u datom momentu. Stoga, ključ za jačanje kolektivne snage leži u prepoznavanju, prihvatanju i povezivanju ovih različitih kanala i potencijala, pretvarajući trenutne impulse u trajnu i organizovanu društvenu promjenu. Također profesor Abdel Alibegović navodi da za Bosnu i Hercegovinu, čije društvo je opterećeno posljedicama rata, etničkim podjelama i socioekonomskim krizama, solidarnost ima presudan značaj. Solidarnost u bosanskohercegovačkom društvu može biti korektiv društvenih nepravdi, most između podijeljenih zajednica i pokretačka snaga u borbi protiv socijalne isključenosti. Solidarnost jača socijalni kapital i povjerenje, bez kojih nema niti demokratskog razvoja, niti održivog ekonomskog napretka. Drugim riječima, bez solidarnosti nema društvenog integriteta, a bez integriteta nema ni napretka.

Autor teksta: novinarka Abida Mulahusejnović