“Što oči zamisle, mamine ruke izrade” riječi su sa kojima spretnost Amire Džebo opisuje njena mlađa kćerka Ajla koja uređuje stranicu Ručni rad Amira na facebook društvenoj mreži.
Nas je fascinirala Amirina sposobnost izrade rukotvorina te smo odlučili Amiru predstaviti našim čitateljima i slušateljima posredstvom radio talasa.
Amira je majka, supruga, nana, domaćica ali i svestrana žena, te aktivna članica udruženja OKC Bosna art iz Stjepan Polja.
Mnoge su tehnike kojima Amira izrađuje i ukrašava razne predmete – pletenje, šivenje, heklanje, vez…
“Sa trinaest godina sam naučila heklati. Heklanje me naučila školska i životna prijateljica koja je nažalost poginula u saobraćajnoj nesreći u šesnaestoj godini, rahmet joj duši.” – Kazala je Amira.
Za razliku od heklanja tehniku pletenja je naučila sama gledajući mamu i nane. ” Tada nije bilo dosta igala pa sam plela na prste tako da sam naučila i tu tehniku, i sada ima nekih šalova koje sa posebnom vunom pletem prstima”.
Od predmeta koje pravi ističu se heklano cvijeće ( orhideje, ljubičice, karanfili), vezene posteljine, jastuci, jambezi heklane kape i šalovi… Amira kaže da u posljednje vrijeme uglavnom radi po narudžbi, ne gomila artikle koji će sakupljati prašinu. “Najviše narudžbi stiže iz inostranstva, od naših ljudi kojima nedostaje Bosna pa tamo pripremaju bosanske sobe za koje ja pravim vezene jambeze za sećije, i druge predmete.”
Osim za inostranstvo, Amira najviše artikala pripremi za sajmove na koje odlazi sa članicama udruženja OKC Bosna art čija je članica više od 5 godina. “Na sajmovima je samo za moje artikle potreban jedan sto.”
Amira kaže da su druženja i putovanja sa članicama udruženja neprocjenjiva, svako putovanje i izlet je vrijedno sjećanja i sa svakog ima neka zanimljiva anegdota.
Od velikih projekata na kojima je radila posebno ističe vezeni grb Gračanice, koji je poklonjen Gradonačelniku Nusretu Heliću i nalazi se u njegovom kabinetu, te uređenje svadbenog salona u restoranu Amor.
Amiru život nije mazio, a ručni rad joj je pružao utjehu u svim životnim iskušenjima.
“U ratu sam pod granatama, išla u Olimpovo postrojenje da šijem vojne uniforme, tada sam kćerkicu ostavljala kod roditelja na čuvanje. Dnevnica je bila 2 KM a mjesečna plata 80 KM”.
Ono što je Amiru podsjetilo na taj ratni period jeste i period izolacije u vrijeme pandemije 2020. godine. Tada se Amira posvetila šivenju zaštitnih maski, koje je prodavala ali je i veliki dio poklonila i od srca halalila. ” Bilo je teško tada pronaći materijal za maske, jer je dosta trgovina bilo zatvoreno ali u tome mi je pomogao moj muž .”
Ljubav prema ručnom radu gaje i njene kćerke, posebno mlađa koja je već i sama savladala neke tehnike.
“Ko god ima želju da nauči neka se javi ja ću mu pokazati i prenijeti svoje znanje”, poručuje Amira , jer svako ima svoju nafaku.
Kompletan razgovor sa Amirom poslušajte u dodatku.
