Predstava “Prvi put” prošla u takmičarski program 54. festivala FEDRA Bugojno

Predstava „Prvi put“ ostvarila je veliki uspjeh plasmanom u takmičarski program 54. Teatarskog festivala BiH FEDRA Bugojno, jednog od najznačajnijih i najstarijih festivala amaterskog teatra u Bosni i Hercegovini. Festival FEDRA već decenijama okuplja najbolje teatarske produkcije iz cijele zemlje, pružajući priliku glumcima i pozorišnim stvaraocima da predstave svoj rad pred publikom i stručnim žirijem.

Predstavu je režirala Mirela Trepanić Grbešić, dok su uloge ostvarili Amar Mujkić i Lejla Letić.

Ulazak predstave u zvaničnu festivalsku selekciju predstavlja značajno priznanje za cijelu ekipu, ali i potvrdu kvalitetnog umjetničkog rada koji je prepoznat među brojnim prijavljenim predstavama iz Bosne i Hercegovine.

 Kompletno saopćenje: 

Najstariji teatarki festival u BiH, Teatarski festival BiH FEDRA, uprkos neredu i haosu u svijetu i svom okruženju, zbog svog iskustva i kontinuiteta, ima svoj red i progres iz godine u godinu. Festival FEDRA se u svojoj organizaciji i pripremi ne osvrće na sve nedaće svijeta, nego upravo suprotno, svojim aktivnostima stvara mogućnosti da kroz teatarske predstave progovorimo o svemu onome što živimo. A živimo u ne baš divnom svijetu, iako je oko nas mnogo toga lijepog i dobrog, očigledno je da je u toj konstantnoj borbi između dobra i zla, u posljednjih nekoliko godina zlo preuzelo dominaciju. Nadamo se da ćemo ga na novoj FEDRI barem malo ogoliti.

Javni poziv za prijavu predstava je objavljen 21.1.2026. godine i zatvoren je sa 25.5.2026. godine. Za 54. Teatarski festival BiH FEDRA selektirano je 29 predstava. Od toga, 25 predstava sam gledao uživo, a četiri predstave preko video snimka. Predstava „Porodične priče“ Omladinskog pozorišta Bileća, iako se prijavila za selekciju, nije selektirana zbog nemogućnosti organizacije gledanja predstave i vrlo loše slike i tona na dostavljenom snimku.

Kao tekstualni predložak za postavku predstava korišteni su klasični dramski tekstovi, savremeni tekstovi afirmisanih autora, nekoliko praizvedbi neafirmisanih dramskih autora i nekoliko tekstova koji su rezultat procesa do izvedbenog teksta na zadanu temu. Žanrovski pristup je vrlo raznolik kao i teme kojima su se ansambli bavili. U dosta predstava tekstualni predložak je imao dominantnu ulogu u postavci kao i sama igra glumaca. Zanemareno je svjetlo, muzika, vizuelni identitet predstava, narativno-vizuelna dramaturgija. Kroz tekstove se često direktno govori o savremenim pošastima bez estetske pozadine, metafore, konteksta što umanjuje poetski nivo predstava.

Kod postavke klasika različiti su pristupi. U nekim izvedbenim tekstovima došlo je samo do štriha ali ne i do osavremenjivanja. Izvorna ideja teksta nije približena savremenom kulturološkom okruženju i izvedbenoj praksi prisutnoj u onome što možemo nazvati „totalni teatar“. U takvim izvedbama se ne koriste sva potencijalna izražjna sredstva niti se kreira novi vrmensko-prostorni okvir sa svježim idejnim konceptom koji bi mogao da animira i iznenadi publiku.

Dok se u nekim postavkama pristupilo radikalnoj intervenciji na tekstualnom predlošku kroz savremeni teatarski jezik. Koristeći široku lepezu izražajnih sredstava preplićući egzistencijalizam sa apsurdom, zaranjaju u savremenost koja je na granici općeg ludila u kojem je dominantna kriza istine i identiteta.

U nekim predstavama je prisutan istraživački proces, savremeni teatarski jezik u kojem aktivnu ulogu imaju i tekst, i svjetlo, muzika, scenski pokret, scenografija i kostim, ali njihova cjelina je nezaokružena, rasuta, izgubljena, tako da predstave više djeluju kao niz neuvezanih rediteljskih rješenja koji su sami sebi svrha a ne cjelini predstave i temi koja se obrađuje.

Zanimljivo je da su se u postavci desile i dvije praizvedbe dva još uvijek nepoznata autora (Igor Dodig i Marija Novaković) koji su svojim tekstovima osvježili savremeno bosanskohercegovačko dramsko pismo.

Opći zaključak je da je amaterske teatarska scena u Bosni i Hercegovini vitalna, raznolika i živa, uglavnom teatarski osviještena i usmjerena prema istinskim društvenim problemima.

 

Na 54. Teatarski festival BiH FEDRA direktno su se prijavile sljedeće predstave:

 

1. „Liga šampioina“ Banjalučko studentsko pozorište

Tekst: Bogoljub Đorđević

Reditelj: Aleksandar Pejaković

 

2. „Hamza Pogorelac“ Teatar Dvojka Donji Vakuf

Tekst: N akib Abdagić Kiban

Reditelj: Amer Čolak Čola

 

3. „Škrtac“ HKUD „Dinara“, Kazališna scena „Cleuna“

Tekst: J. B. Moliere

Reditelj: Dinko Periša

 

4. „Igralište snova“ Centar za kulturu Derventa „Teatar Derventa“

Tekst: Mihail Valčak

Reditelj: Siniša Tešanović

 

5. „Transibirska željeznica“ DIS – Pozorište mladih Banja Luka

Tekst: Ognjen Bogdanović

Reditelj: Ognjen Bogdanović

 

6. „Sekund i 35“ DIS – Pozorište mladih Banja Luka

Tekst: Nebojiša Romčević

Reditelj: Novica Bogdanović

 

7. „Pri put“ BKC Gračanica

Tekst: Vladimir B. Popović/kolektiv

Rediteljica: Mirela Trepanić Grbešić

 

8. „Otuđeni“ Dramski studio JU „Kulturno-sportski centar“ Kakanj

Tekst: Nedžma Čizmo

Reditelj: Amer Javoraš

 

9. „Copacabana“ Amatersko pozorište „Neretva“ Konjic

Tekst: Ajdin Tinjak

Reditelj: Ajdin Tinjak

 

10. „Zla žena“ Dom kulture “Miroslav Miro Pejović“

Tekst: Jovan Sterija Popović

Rediteljica: Ivana Prpić

 

11. „Izbiračica“ Amatersko pozorište „Daske“ Laktaši

Tekst: Kosta Trifković

Reditelj: Ognjen Todorović

 

12. „Igra istine“ Amaterska scena mladih Modriča

Tekst: Vahid Duraković

Reditelj: Predrag Erletić

 

13. „Moja prijateljica D. – Unina priča“ Dramska scena SPKD „Prosvjeta“ Prnjavor

Tekst: Brankica Radonjić

Rediteljica: Brankica Radonjić

 

14. “Slatko – kisela piletina” Reflex teatar, Banja Luka

Tekst: Igor Dodig

Reditelj: Igor Dodig

 

15. „Zaboravi Hollywood“ Hrvatsko kazalište Travnik

Tekst: Miro Gavran

Reditelj: Anto Bilić

 

16. „Family“ Teatar TOTAL Visoko

Tekst: Adnan Tajić po motivima „Rules for living” Sam Holcroft

Rediteljica: Faketa Salihbegović Avdagić

 

17. “Ispod bijelog mantila” Neformalna grupa građana Zavidovići

Tekst: Amina Hodžić i Amar Klinčević

Režija: Amina Hodžić i Amar Klinčević

 

18. „Sastanak“ UG SCENA – Gradsko pozorište Živinice

Tekst: Joza Ivakić

Režija: Kolektiv

 

19. „Porodične priče“ Omladinsko pozorište Bileća

Tekst: Biljana Srbljanović

Režija: Bojan Milidragović

 

(Zbog lošeg snimka, vrlo loše slike i tona, predstava nije uvrštena u selekciju.)

 

 

Na osnovu Sporazuma o saradnji Teatarskog festivala BiH FEDRA i Festivala srednjoškolskog dramskog stvaralaštva Konjic, u Konjicu sam gledao još 11 predstava koje ravnopravno ulaze u selekciju.

 

 

20. „Osam žena“ – Amatersko pozorište „Neretva“ KONJIC

Tekst: Robert Thomas

Reditelj: Inas Gačanin

 

21. „U zemlji certifikata i diploma“ – Dramska sekcija JU „Prva gimnazija“ SARAJEVO

Autor teksta: Elma Dulić

Režija: Uma Jazvin

 

22. „Kad se Opanak propapuči“ – Dramska sekcija Gimnazije “Musa Ćazim Ćatić” Tešanj

Tekst: Amar Samardžić; dijelovi iz serije “Dva smo svijeta različita”

Režija: Indira Smajlović; Amar Samardžić

 

23. „Romeo i Julija“ Udruženje građana “Aplauz” Živinice

Tekst: Adnan Džekić

Reditelj: Adnan Džekić

 

24. „Niz“ – Škola glume JU BKC Živinice, Živinice

Tekst: Lejla Redžić

Rediteljica: Lejla Redžić

 

25. „Vjeruj mi“ Dramska sekcija KŠC „Sveti Pavao“, Opća gimnazija Tuzla

Tekst: Ivana Petrović/ansambl

Rediteljica: Ivana Petrović

 

26. „Kad smo mi bili u našim godinama“ – Teatar mladih BN, Bijeljina

Tekst: Marija Novaković

Rediteljica: Marija Novaković

 

27. „Hasanaginica“ – Gimnazija Livno, Livno

Tekst: Milan Ogrizović

Reditelj: Dinko Periša

 

28. „Oliver Tvist“ – Teatar Fedra, Bugojno

Tekst:  Tijana Grumić po romanu Charlesa Dickensa

Režija: Suad Velagić i Ermina Musić

 

29. „Put koji me vratio kući“ – Gimnazija “Rizah Odžečkić” Zavidovići

Tekst: Nejla Skejić, Alina Đerzić

Rediteljica: Veldina Junozović Hasić

 

30. „Epitaf“ – JU “Dom kulture” Žepče/Gradsko kazalište “Žepče”, Žepče

Tekst: Dora Delbianco

Reditelj: Novica Bogdanović

 

Selekcija nije imala tematski okvir, nego je bazirana na estetskoj procjeni selektora, iako to nije baš jednostavno s predstavama različitih žanrova i idejnih koncepta. Po Pravilniku festivala moja obaveza kao selektora je da izaberem šest predstava, iako bih ja barem deset predstava predložio za takmičarski program, zato vjerujem da bi neki drugi selektor imao drugačiji izbor.

Za 54. Teatarski festival FEDRA, Bugojno, 2026. predlažem sljedeće predstave (redoslijed nema vrijednosnu premisu):

 

 

 

1. „Transibirska željeznica“ DIS – Pozorište mladih Banja Luka

Tekst: Ognjen Bogdanović

Reditelj: Ognjen Bogdanović

 

Autor poeme „Transibirska proza za malu Jenne od Francuske“ Fréderic Louis Sauser je mnogo poznatiji pod pseudonimom Braise (žar) Cendres (pepeo) što u slobodnom prijevodu znači „pisanje je živo spaljivanje ali također ponovno rođenje iz pepela“. Navedeni tekst, modernističku poemu koju karkaterišu fotografski dojmovi, efekti montaže i brza promjena slika, Bogdanović dodatno dekonstruira i živim scenskim opisom predstave demistificira fikciju. Ponavljajući i naglašavajući određene replike „Odlazi!“, „Ne znamo kuda idemo.“, „Voz ide dalje.“, „Ne znam igrati do kraja!“, „Ako ode, hoće li se vratiti!“, pokušava od tih tragova/sjećanja koja su pretvorena u pepeo, kreirati novi život i dati barem malo smisla svom postojanju. Bogdanović kroz proces dekonstrukcije i demsitifikacije scenske igre korištenjem fragmentarne dramaturgije, iskidanog jezika, dijaloga, ispovijesti, izgubljenih likova, muzikom kao aktivnom i funkcionalnom dramaturškom podlogom, direktnom obraćanju publici, komentarima na predstavu, jednostavnim i brzim pretapnjem scena, kreira vrlo dinamičnu, živu, rastrzanu ali ipak na idejnom nivou koherentnu predstavu. Daleki put kroz sibirsku prugu je put prema ljubavi, dalekoj, nedostižnoj, ali i bijeg od leševa revolucionara, nevinih žrtava rata, bitno je da voz ide dalje. Gdje, nije više ni bitno.

 

 

2. “Slatko – kisela piletina” Amatersko pozorište Reflex teatar, Banja Luka

Tekst: Igor Dodig

Reditelj: Igor Dodig

 

Večera je i slatka, i kisela, poput naših života. I dok god ima okusa, bilo kakvog, dobro je. Bolje biti i gorak, nego bljutav. U digitalnom dobu naši okusi i mirisi su napadnuti sa svih strana, naša čula odumiru, emaptija je prisutna samo u naivnom i banalnom jeziku jer je ne živimo, zato je bljutava. Veza između androida i čovjeka postaje bitnija od odnosa bračnih partnera. Kroz navedeni sukus priče, dva bračna para postepeno se razotkrivaju, gdje svaki lik dobije svoj trenutak istine. U tom trenutku istine, iz bljutavosti se javlja gorčina koja pomaže likovima da se razotkriju, ogole, ali i oslobode tereta kojih ih tišti danima, godinama. Ogoljavajući sebe, oni ogoljavaju i društvo ogrezlo u primitivizmu, korupciji, destrukciji obrazovnog sistema i beznađu. Na navedenom, orginilanom tekstualnom predlošku, vrlo potentnom i slojevitom, Dodig kreira uvjerljivu scensku priču, glumački preciznu i svedenu. Raznolikost karaktera (kapitalist, profesor, influenserica i borac za ekološko ozdravljenje Zemlje) dodatno usložnjavaju scenske situacije i odnose koji stalno variraju između kiselog i slatkog, komičnog i tragičnog.

 

 

3. „Pri put“ BKC Gračanica

Tekst: Vladimir B. Popović/kolektiv

Rediteljica: Mirela Trepanić Grubešić

 

Duo drama „Prvi put“ („Apsolutni početnici“ je originalni naziv teksta V. Popovića) se oslanja na karaktere likova i uvjerljivu glumačku igru. Začudnim početkom, dogovorenim sastankom u hotelskoj sobi dvije osobe da izgube nevinost, otvara se priča koja stalno drži tenziju da li će likovi izgubiti nevinost ili će se među njima uspostaviti prijateljski odnos koji postepeno klizi ka ljubavi. Kroz upoznavanje i zbližavanje dva intelektualca, starije profesorice i mladog programera, radnja stalno odgađa susret „dva mesa“ i sve više unutar njih raste međusobno razumijevanje koje pobuđuje empatiju. Da li  im je bitnije da konačno izgube nevinost ili da se prepuste emociji koja vibrira između njih, je pitanje koje lebdi između dva lika kojih je strah vlastite emocije. Seks je jednostavniji, površniji, praktičniji od ljuabvi, koja je složenija, često nerazumna i neobjašnjiva, koja je vezanje, a svako vezanje je novo iskušenje i moguće razočarenje. Seks se možda i može programirati (dogovoriti), ali ljubav, zasigurno, ne može.

 

 

4. „Zaboravi Hollywood“ Hrvatsko kazalište Travnik

Tekst: Miro Gavran

Reditelj: Anto Bilić

 

Poetika Mire Gavrana u dramskim tekstovima se bazira na zanimljivim, često začudnim likovima i čvrstoj, zanatski čistoj dramskoj strukturi. Iako je radnja uvijek fragmentarna, svaki njegov tekst ima jasan početak, razigranu sredinu i obrt na kraju. Iz tih razloga je vrlo zahvalan dramski autor i opravdano jedan od najigranijih savremenih dramskih pisaca u Evropi. Bilić u svojoj postavci, poput samog autora teksta, ne eksperimentiše mnogo, on se drži čvrste dramske strukture i jakih karaktera koje igraju dva iskusna glumca, koje krasi i odlična partnerska igra.  Dramske i komične situacije Bilić prepliće bez akcenta, one se naprasto stapaju u jedno, u život. Kroz odnos profesora na pozorišnoj akademiji koji je i profesionalni glumac i glumca amatera, koji je sve pogrešno naučio u svojoj amaterskoj družini i uzaludno već godinama pokušava da upiše akademiju, oslikava se savremeni, bezdušni i pohlepni čovjek kao i želja za slavom, novcem, ali i varljiva glumačka profesija, jer put do slave (snova) zna biti čudan i iznenađujući. Ako imate dara, škola za glumca za Hollywood ponekad može biti samo prepreka.

 

5. „Igra istine“ Amaterska scena mladih Modriča

Tekst: Vahid Duraković

Reditelj: Predrag Erletić

 

Selekcija ove predstave predstavlja dozu sukoba interesa, koliko god se ja pravdao. Organizacioni odbor festivala je odobrio selekciju, a na meni je da budem objektivan. Da li je to moguće? Jeste, a možda i nije. O tome će najbolje suditi publika i žiri. Transformirajući vremensko-prostorni a dijelom i vjersko-kulturološki kod, Erletić „Igru istine“ suptilno osavremenjuje ne zalazeći u radikalne intervencije na tekstu. Odnos između tri brata (umjetnik, kapitalista i vjernik) je okosnica scenske radnje kroz koju se razotkrivaju mnoge pošasti bh-društva koje su posljedica tektonskih društvenih događaja: promjena društveno-ideološke paradigme, rat i transformacija socijalističkog samoupravljanja u neoliberalni kapitalizam. Navedene promjene su šokirale običnog čovjeka, on pokušava da im se prilagodi, da nađe novo utočište, ali ta potraga je otežana, jer okruženje i društvo ne nude put istine niti utopiju (nadu u boljeg čovjeka i društvo). Tri brata, različitih ali i bliskih karaktera, pokušavaju pronaći svoj put u novom vremenu. Život ih godinama udaljava i među njima je sve više laži, ali nesreće i krv ih zbližavaju. Da li je poslije toliko međusobnih laži moguća istina, da li je jača bratska krv ili laž?, su pitanja koja se provlače kroz radnju. Zahvaljujući uvjerljivoj glumačkoj igri i metaforičnim i višeznačnim replikama, koje asocijacijama stalno aludiraju na političke strukture, vlast, pohlepu, medije i manipulaciju vjerom, predstava odiše aktuelnim kolopletom života u koji smo svi zaglavili jer smo kukavice. Za dostojanstvo i istinu je ipak potrebna veća doza hrabrosti!

 

6. „Copacabana“ Amatersko pozorište „Neretva“ Konjic

Tekst: Ajdin Tinjak

Reditelj: Ajdin Tinjak

 

Tekst „Seksualna perverznost u Chicagu“ je drama Davida Mameta koja je imala nekoliko izvedbi u teatru, a dva puta je prerađen i u filmski scenarij (About last night, 1986. i 2014.). Oslanjajući se na osnovnu radnju, istraživanje seksualnog života dva muškarca i dvije žene, kao i savremenih muško-ženskih odnosa, i na lascivan jezik, Tinjak svoju scensku priču pod nazivom „Copacabana“ (naziv znamenite plaže u Rio de Janeiru) transponira u novi vremensko-prostorni i kulturološki okvir smještajući radnju na Boračko jezero. U tom bosanskom okviru utemeljenom na patrijarhalnom kulturološkom kodu, ženski emancipirani likovi imaju iznenađujuću (komičnu) funkciju jer se ne stide niti zaziru od svoje seksulnosti. Također, novi  vremenski okvir (sedamdesete godine prošlog stoljeća) Tinjak je iskoristio za još jedan sloj predstave. Naime, uslijed čestog pominjanja simbola tog vremena (Tita, Jovanke, partizanskih filmova, pjesme „Aj, Karmela“, kultne replike iz filma Most „Volim te Bambino“ itd.), predstava posredno govori i istinskom seksualnom nagonu i lažnom/licemjernom partijskom društvu, te ponekad asocira na jugoslovenski film „Seks – partijski neprijatelj br.1“. Ali i na našu savremenost: da li nam je bitniji seks (ljubav) ili stranka; da li se prepustiti prirodi ili kulturi. U prirodi su istinski (životinjski) nagoni, u kulturi je civilizacija, samosavlađivanje i prevezilaženje životnjskoh nagona ili, s druge strane, kultura je naša laž i licemjerstvo, ili što bi Arto rekao dekoracija koja prikriva istinu o nama. Svedenom glumačkom igrom, lascivnim jezikom, duhovitim opaskama, propitivanjem apstraktne umjetnosti i konkretne seksualne materijalnosti, predstava na komičan i ironičan način oslikava savremeno (muško) bh društvo u kojem su žene sve slobodnije u borbi za svoju ravnopravnost, a muškarci nespremni za nove, ravnopravne odnose. U takvom društvenom kontekstu ljubav je stalno na velikom iskušenju.

 

 

 

NAPOMENA 1:

 

Na osnovu Sporazuma o saradnji Teatarskog festivala BiH FEDRA i Festivala srednjoškolskog dramskog stvaralaštva u Konjicu, kao pobjednička predstava na festivalu u Konjicu, u takmičarski program 54. Festivala FEDRA se uvrštava i predstava:

 

„Kad smo mi bili u našim godinama“ – Teatar mladih BN, Bijeljina

Tekst: Marija Novaković

Rediteljica: Marija Novaković

 

 

NAPOMENA 2:

 

Po Pravilniku festivala u takmičarski program festivala se bez selekcije uvrštava predstava Teatra FEDRA Bugojno, koji je partner JU Kulturno sportski centar Bugojno u organizaciji festivala. Međutim, Teatar FEDRA Bugojno u 2026. godini nije prijavio predstavu za Festival FEDRA u organizaciji JU KSC Bugojno.

 

 

NAPOMENA 3.

 

U nekim selektiranim predstavama su angažovani diplomirani glumci. Pošto se radi o predstavama koje su nastale u neprofesionalnim teatarskim kućama i da u kreativnom timu nije više od 50 % profesionalnih teatarskih aktera, po Pravilniku Festivala FEDRA je dozvoljeno da se takve predstave selektiraju za takmičarski program. S tim što profesionalni glumci na Festivalu ne mogu dobiti glumačku nagradu.

 

Na sastanku Organizacionog odbora 54. Teatarskog festivala Bosne i Hercegovine FEDRA, održanog 30. maja 2026. godine, Izvještaj selektora je, uz dodatno usmeno objašnjenje, jednoglasno prihvaćen.