Alma Softić, bivša reprezentativka za Bhbasket: Rezultat je put da budemo primjećeni
Jučer smo na kontrolonom treningu U 14 reprezentacije u Mejdanu nakon dugo vremena sreli jedno poznato košarkaško lice. Radi se o Almi Softić, dugogodišnjoj košarkašici tuzlanskog Jedinstva, reprezentativki Bosne i Hercegovine u svim selekcijama. Jedna od rijetkih Tuzlanki koja je igrala Američku Univerzitetsku ligu.
Dugo vas nije bilo u košarci, ponovo ste u Mejdanu. Pretpostavljamo da ste s razlogom danas ovdje?
U pravu ste, na zalost dugo nisam bila u Mejdanu. Dvorani u kojoj sam „ostavila“ 12 od ukupno 20 godina „košarkaškog“ života. Danas sam ovdje u ulozi trenerice 4 djevojčice koje su pozvane na kontrolni trening ove selekcije, a to su Ajla, Aldina, Iman i Lejla. Sve su vrijedne i dobre djevojčice, a ako bi trebala izdvojiti jednu od njih onda je to Ajla Hidić. Vjerujem da uz puno kvalitetnog rada, odricanja, dobrog zdravlja i sportske sreće ova djevojčica ima šanse da napravi košarkašku karijeru. Moram napomenuti da su na prvom treninigu u Sarajevu bile još dvije djevojčice iz kluba Una i Hema. Radi se o mladim djevojčicama pred kojima su godine treniranja, utakmica, poraza i pobjeda, uspona i padova. Samo one najupornije i najtalentiranije će na kraju tog puta uspjeti.
Osnivač ste ženskog košarkaškog kluba u Gračanici, koji do tada nikada nije postojao?
Tako je. Prije pet godina sam na nagovor prijatelja osnovala Udruženje za edukaciju, rekreaciju i sport pod nazivom „G-stars“, čija je glavna aktivnost košarka za djevojčice. Obzirom da me je profesionalni poziv odveo u Gračanicu, a gdje sam zasnovala i porodicu u ovom gradu treniram djevojčice. Naglasila bi da u Gračanici u kojoj je sport poprilično razvijen, nikad nije postojala ženska košarka, te da sam zaista kroz ovu inicijativu mnogim djevojčicama pružila mogućnost bavljenja ovim za mene najboljim sportom. Sam naziv ima značenje pa slovo G se odnosi na Gračanica i girls, a za mene su sve djevojčice zaista zvijezde kada uzmemo u obzir da su prve „probile led“ i odlučile se da se bave do tada „nepoznatim“ sportom u gradu.
Kažete da već pet godina radite sa djevojčicama, a evo neke od njih su i na treningu reprezentacije, što pokazje kvalitetan radu klubu. Šta biste izdvojili za protekli period i koji su vam planovi za budućnost?
Rekla bih da je na početku bilo teško, ali to je razumljivo jer je svaki početak težak. To se najviše odnosi na organizaciju i realizaciju samog trenažnog procesa, a kasnije kada je došlo vrijeme za to i odigravanja turnira i utakmica. Susrećemo se sa poteškoćama kada je u pitanju korištenje sportske dvorane, pa se trenažni proces odvija u školskoj dvorani. Međutim, to na žalost nije ništa neuobičajeno, najveći broj klubova ima iste ili slične poteškoće. Ne mogu da ne primjetim kako su vrlo često veterani i rekreativci prioritet u odnosu na mlade generacije. To je poražavajuća činjenica, ali iskreno se nadam da će se i to promjeniti. Svojim djevojčicama uvijek šaljem poruku da je samo rezultat put da budemo primjećeni. Trenutno imam između 40 i 50 djevojčica koje aktivno treniraju u dvije selekcije. Generacija djevojčica od 14 godina i mlađe, a koje su i danas ovdje je najzastupljenija i rekla bih najtalentiranija. Raduje me činjenica da djevojčice sa kojima radim uživaju u svemu što im baveljenje ovim sprotom pruža. Osim takmičarskog dijela, ovdje prije svega mislim na mogućnost izgradnje kompletne ličnosti.
Šta je razlog vašeg povratka u košarku?
Napomenula bi da je jedini razlog mog „povratka“ u košarku potreba da se na neki način svojim angažmanom odužim za sve što mi je ovaj sport pružio, a pružio je puno toga. Ostvarila sam svoj san igrajući u Sjedinjenim Američkim Državama, bila reprezentativka, proputovala svijet i izgradila prijateljstva sa ljudima iz svih krajeva svijeta koja će trajati cijelog života. Želja mi je da i djevojčice sa kojima radim dobiju ovakvu priliku jer sam sigurna da će je iskoristiti. Ipak, koliko god se pojedinci opirali, na mladima svijet ostaje”, zaključila je Alma Softić.
N.S.
