Događaji

IN MEMORIAM: Amir Mašić, pjesnik (1944.-2022.)

 

U subotu 08. januara 2022. godine u 78. godini života na Ahiret je preselio Amir Mašić – gračanički pjesnik, učitelj, istinski zaljubljenik u kulturu i umjetnost.

Rođen je 11. maja 1944. godine u Brčkom, gradu u kojem je, tada, kao učitelj službovao njegov otac Muhamed, inače rođeni Gračanlija. U Gračanicu se sa porodicom vraća u drugoj godini života i više je nije napuštao. Radni vijek je proveo u prosvjeti, kao učitelj i nastavnik. Radio je u Sladni, Gornjoj i Donjoj Orahovici, te u Babićima i Gračanici. Penziju je dočekao u Osnovnoj školi “Hasan Kikić” u Gračanici.

Amira ćemo najviše pamtiti kao pjesnika, jer on poeziju nije samo stvarao – on ju je i živio. Uvijek s olovkom, bilježnicom i pjesničkim nadahnućem, ispisivao je stihove o svome okruženju i svakodnevnici. Pisao je lahkim i živopisnim stilom, svima razumljivim. Najviše dara iskazivao je u pjesmama za djecu, pišući sa puno smisla za dječije poimanje svijeta. Po ocjeni dobrih poznavatelja naše savremene poezije, bio je među dvojicom-trojicom najboljih pjesnika za djecu u Bosni i Hercegovini.

Objavio je ukupno šest zbirki poezije (“Bosna se porobit’ ne da”, “Na trenutak prošlost nek’ se vrati”, “Tamo pod suncem”, “Ti si vječna, sevdalinko”, “Čarobni svijet knjige” i “Uz malo rime pogodi ime”). Objavljivao i u više časopisa i revija. Sudionik je brojnih književnih manifestacija, osobito onih namijenjenih najmlađoj publici, među kojom se ponajbolje snalazio. Velik broj pjesama ostalo je u rukopisu. Neke od njegovih pjesama su uglazbljene i snimljene – među njima i pjesma “Gračanicu brda opasala”, neslužbena himna ovoga grada.

Poezija nije bila jedina ljubav Amira Mašića. Od rane mladosti bio je zaljubljenik u tehničku kulturu, a osobito u fotografiju. Brojne fotografije koje je tokom 1970-tih godina snimao po okolini Gračanice imaju kako historijsku i kulturnu, tako i umjetničku vrijednost. Tokom nekoliko posljednjih godina, osmislio je jedinstvenu formu koju je nazvao “foto-stih”: snimio bi ono što bi “zapalo” za njegovo pjesničko i fotografsko oko, sastavivši uz to i prigodne stihove. Posjedovao je i bogatu kolekciju fotografskih aparata, a uz to je bio i strastveni kolekcionar nosača zvuka – gramofonskih ploča i audio kaseta, kojih je sakupio na hiljade primjeraka. U njegovoj kolekciji se našlo i ponešto ratne štampe, publikacija i dokumenata, koje je (skupa sa nekoliko starih rukopisa i knjiga iz biblioteke njegovog djeda, hadži Ismail ef. Mašića, imama i muderisa) poklonio Zavičajnoj muzejskoj zbirci Gračanica.

EON

Bio je čovjek iznimnog duha, iskreno dobrodušan i uvijek spreman na šalu. Brojne su dogodovštine i anegdote vezane uz njegovo ime bez sumnje će ostati dio savremene usmene tradicije ovoga grada i njegovih stanovnika – kako Amirovih savremenika, tako i generacija koje dolaze. Ali Amir će među kulturnim stvaraocima, publikom i djelatnicima u kulturi ostati upamćen kao jedan od najiskrenijih prijatelja kulture, čovjek koji je uvijek, s interesovanjem i poštovanjem, prisustvovao kulturnim manifestacijama i dešavanjima – pa i tokom posljednjih godina svog života, već narušenog zdravlja.

Amira pamtimo i kao istinskog prijatelja Bosanskog kulturnog centra, Narodne biblioteke “Dr. Mustafa Kamarić”, Zavičajne muzejske zbirke i Radio Gračanice.

Rahmet mu duši i lahka mu zemlja bosanska.

(E.Š.)

Slični postovi

Back to top button