Tridesetak bivših i sadašnjih studenata u austrijskom Gracu, koji su porijeklom sa gračaničkog područja, osnovali udruženje
Prije dvadasetak godina, na prste jedne ruke su se mogli nabrojati Gračanlije-studenti na univerzitetima u Gracu u Austriji. I to troje-četvero Gračanlija površno su se poznavali. Zanimljivo je da, za razliku od drugih manjih i većih gradova u Austriji, u Gracu nije bilo ni radnika iz Gračanice. Edvin Kahrimanović, gračanički gimnazijalac, sjeća se da su tada u Gracu studirali dvoje Bričića, jedna Junuzovićka, jedan Zildžić i on.
Poslije obaveza na fakultetu, samo Edvin se vezao za tamošnji bošnjački, tada malobrojni džemat sastavljen od naših izbjeglica. Tu je nalazio utočište za korisno trošenje slobodnog vremena.
S vremenom, broj studenata iz Gračanice se povećavao. Stariji su dočekivali mlađe, pomagali im u prvim danima i mjesecima da se snađu u tom bijelom svijetu,vezali su se jedni za druge i tako se zajednica povećavala. Došli su Spahići, Helići, Mujačići, Fišići, Hodžići, Džinići, Smailbašići, Zaketovići itd.
Onako mladi, stranci u velikom gradu, sa slabim poznavanjem jezika i oni su, naročito za vrijeme Ramazana, pribježište pronalazili među zemljacima-Bošnjacima u tamošnjem mesdžidu. Tamo su dijelili zajedničke iftare, a svi se slažu da će im nezaboravno ostati u sjećanju iftari koje su, za studente iz Gračanice, organizirali teta Sena i njezin suprug Dževad Spahić iz Piskavice.
I tako, stvaralo se jezgro Gračanlija u Gracu koje danas funkcionira kao neko udruženje. Svi se međusobno poznaju, stariji su završili studije i dobili kvaletetna radna mjesta te se potpuno integrirali u austrijsko društvo. Zasnovali su i vlastite porodice, ali su nastavili sa aktivnim druženjem. Tako dočekuju nove studente, pomognu im dok se ne snađu, preporuče ih kod prijatelja ili ih zaposle u vlastitim firmama da zarade za studentski džeparac i slično. Četiri puta su do sada dobrovoljnim prilozima organizirali pomoć za stanovnike općine Gračanica koji su se našli u stanju potrebe za tuđom pomoći.
Kruna svega je zajednički iftar koji su 28.05.2019., u jednom tamošnjem restoranu organizirali bivši studenti. Svi su se odazvali. Porazgovarali su o planovima i novim aktivnostima, dogovorili da i zvanično registriraju udruženje, prebrojali se i konstatirali da nikad nisu bili veći i jači pa tako i korisniji jedni drugima. Čovjek se na čovjeka oslanja.
Senahid kahrimanović
30.05.2019. godine
